Živimo u doba u kojem je dječja  mašta vrckava, ali ruke spavaju.               

Mi BoRaVkAšI pokazali smo suprotno.

Mnogi su tvrdili kako je razvoj i rad rukama jednak razvoju inteligencije. Nisu pogriješili.

Mi želimo biti pametni, a pritom se dobro zabaviti. Ako uz to mnogo i naučimo, onda smo sretni svi. Sretna djeca = sretni učitelji = sretni roditelji.

Mi smo ovaj tjedan svoj um, zajedno s rukama, dobro istrenirali.

Napravili smo Ljubavni vlakić u kojem će i idući tjedan putovati ljubavna pisma i poruke prijateljstva. Sreći nema kraja jer smo sve napravili od recikliranog materijala, a pisma su doputovala nestrpljivim vlasnicima.

Ljubavni vlakić

20200210_143147
20200210_143135
20200210_135617
20200210_145024
20200210_121443
20200213_155047
20200213_155629
20200211_165931

Učili smo točkati mandale; točkanjem smo se učili preciznosti i strpljivosti.

Ruke su drhtale, no nismo odustajali. Bili smo strpljivi.

Točkamo

20200211_152908
20200211_145736

A, zatim su na red stigle i drvene kućice za naše ptice stanarice.

Uživali smo bojajući i montirajući ih. Vrapčići su od danas naši novi susjedi.

Kućice za ptice

20200212_143503
20200212_142705
20200212_154143
20200212_141437
20200212_160032
20200212_154753
20200213_154055
IMG-20200213-WA0001
IMG-20200213-WA0011

Veselimo se novim rukotvorinama!!!

Miliana Škurla,

učiteljica u produženom boravku