Prošla je.

Otišla je.

Još jedna nastavna godina.

Bila je veoma turbulentna, prepuna neplaniranih događaja.

Zato smo dobro isplanirali druženje s roditeljima.

Pokazali im što smo sve uspjeli napraviti u kratkom vremenu između pisanja zadaće, učenja i igranja.

Kamišibaji predstavom, koju još zovemo i teatrom u kovčegu, pokazali smo umijeće pripovijedanja. (Gotovo kao i Japanci početkom prošlog stoljeća.)

Ove godine marljivo smo prikupljali kune. Nažalost na izlet nismo mogli otići, ali smo novce pametno uložili. Nešto smo kupili „po mom“, a nešto „po njihovom“. Svakom šareni donat, knjigica/slikovnica te personalizirana diploma, pisana i ukrašena s mnogo ljubavi.

Malo je reći koliko je taj petak bio emotivan, i djeci i roditeljima, a i učiteljici.

A sada malo fotografija…od procesa nastajanja do procesa izvedbe.

Miliana Škurla,

učiteljica u produženim boravku

BoRaVkAšI – Priredba

20200609_161334
20200609_161334
20200609_161334
20200609_161334
20200609_161334
20200609_161334
20200609_161334
20200609_161334
20200629_080955
20200629_080732
20200629_080138
20200629_080138
20200629_080138
20200629_075928
20200629_075928
20200629_075928
20200629_075928
20200629_075928
20200629_075928
20200629_075928
20200629_080040
20200629_080040