Prošla je.
Otišla je.
Još jedna nastavna godina.
Bila je veoma turbulentna, prepuna neplaniranih događaja.
Zato smo dobro isplanirali druženje s roditeljima.
Pokazali im što smo sve uspjeli napraviti u kratkom vremenu između pisanja zadaće, učenja i igranja.
Kamišibaji predstavom, koju još zovemo i teatrom u kovčegu, pokazali smo umijeće pripovijedanja. (Gotovo kao i Japanci početkom prošlog stoljeća.)
Ove godine marljivo smo prikupljali kune. Nažalost na izlet nismo mogli otići, ali smo novce pametno uložili. Nešto smo kupili „po mom“, a nešto „po njihovom“. Svakom šareni donat, knjigica/slikovnica te personalizirana diploma, pisana i ukrašena s mnogo ljubavi.
Malo je reći koliko je taj petak bio emotivan, i djeci i roditeljima, a i učiteljici.
A sada malo fotografija…od procesa nastajanja do procesa izvedbe.
Miliana Škurla,
učiteljica u produženim boravku
[URIS id=8471]